10. studenoga 2019.

SVIMA: Volite sebe i ne pristajte na manje nego što zaslužujete.

Kada vam ljudi govore da trebate sebe voljeti više, često jednostavno to ne ulazi u uho, tj. uđe u uho, ali kao da kroz drugo izađe. U većini slučajeva mislimo da volimo sebe dovoljno i da nema ništa što bi se tu još dalo napraviti, tj. popraviti. Ali to je greška, velika greška, jer kad se nađete u nekim situacijama jednostavno postanete svjesni da zapravo ne volite sebe. Ili se volite. Ali svakako nedovoljno. Mislim da je to jedan od tužnijih trenutaka. Kada shvatite da ste pristajali na manje nego što zapravo zaslužujete. Kada shvatite da vrijedite više nego što ste zapravo mislili da vrijedite. Želim vam svima poručiti da onog trenutka kada postanete svjesni tko ste, što ste i koliko vrijedite cijela igra se okreće. Jer u tom trenutku vi niste više igračka. U tom trenutku vi postajete igrač. A kad ste postali igrač, onda vam preostaje još samo da pobijedite. A pobjeda je tada najslađa stvar. Mogu ja sada napisati svašta na ovu temu, a mogu ne napisati ništa. Ali ono što želim reći svima, ono što je zapravo poanta ovog današnjeg posta je da NIKADA ali NIKADA nemojte pristajati na manje nego što zaslužujete zato jer mislite da ne možete imati bolje, da ne može biti bolje. JER MOŽE. Jer će u većini slučajeva BITI BOLJE. I nemojte nikada dopustiti nikome da radi od vas budalu. Nemojte dopustiti izgubljenim ljudima da vas kradu od vas samih. Nemojte dopustiti da vam netko naređuje i da budete nečiji mali, pitomi psić koji se zapravo boji pobjeći. Čega se bojite? Da će te biti sami? u 99% slučajeva nećete biti sami. A ako se to ipak dogodi, ma čak i onda niste sami. Jer imate sebe. A imati sebe je puno važnije od ''imanja'' stotinu drugih pored sebe. Naposljetku, imate i mene, tko god da ovo pročita, na koji god ovo način da shvati. Možda znate moje ime, možda prezime, možda ipak nešto više od tih praznih informacija, ali ako želite s nekim razgovarati, javite se. Nemate ništa za izgubiti, osim možda dobiti. Ali kažem vam, NEMOJTE ostajati u odnosima koji su za vas toksični. NEMOJTE tolerirati stvari samo zato jer ste previše dobre osobe. NEMOJTE se pokoravati onima koji su se negdje usput izgubili u životu i koji žele da i vi budete izgubljeni kao i oni. Nemojte dopuštati drugima da vas krive za stvari za koje vi NISTE krivi i nemojte nikada, ali doslovno nikada dopustiti da netko vas uvjeri da NISTE DOVOLJNO DOBRI. Jer jeste. A ako to oni ne vide, to je njihov problem, ne vaš. Morate voljeti sebe, morate naučiti voljeti sebe toliko (pri tom ne mislim na umišljenost) da kad vam netko želi dati manje od onog što se zaslužili da nikad ne pristanete na to. U životu previše toga moramo prihvatiti jer nemamo na neke stvari utjecaj, ali moramo se, ja, ti, VI, tko god, pobrinuti da ono na što MOŽEMO UTJECATI bude najbolje. Jer ništa manje niste zaslužili. Jer ništa manje nismo zaslužili. Držite otvorena vrata svog života. Pustite ljude u svoj život, zadržite ih ako su oni dobri za vas. Ako nisu, pošaljite ih natrag. A ako je netko dio vašeg života, a nije dobar za vas, maknite i njega. To vas NE ČINI LOŠIM OSOBAMA. To vas čini osobama koje su shvatile kako stvari funkcioniraju, to vas čini osobama koje su upoznale sebe, koje su upoznale život i koje su spremne živjeti. Ali ne kao osobe koje se boje. Koje su poslušni psi. Već kao osobe koje znaju tko su i ne boje se boriti za stvari koje zaslužuju niti maknuti od toksičnih ljudi i toksičnih stvari. Tako da, samo naprijed i sretno, svašta nas još čeka. 💕

12. rujna 2019.

Nobody dies a virgin, life fucks us all

Živimo u svijetu u kojem je problem ako nisi isti kao svi, ako si drugačiji od drugih na bilo koji način. Društvo je izgradilo neke svoje ideje i principe o tome kako bi svijet trebao funkcionirati i na čemu bi se trebao temeljiti i čim se u to ne uklapaš, automatski si isključen iz društva. Ali tko čini to društvo? Pojedinci koji nemaju zapravo nikakvo pravo da bilo što odlučuju ili određuju. Oni su kreirali pravila, norme po kojima bi se svi trebali ponašati, a kad malo bolje razmislimo, nema skoro ničega što bi zaista bilo ispravno u tome svemu. Sve se svodi na igranje s ljudima i njihovim osjećajima, na iskorištavanja, dvoličnost i egoizam. Da, znam da zvučim kao veliki pesimist, ali zar se i vi ne biste složili sa mnom?! Ako ne biste, žao mi je (čitaj: nije mi žao), ali vi spadate onda u tu skupinu ljudi koju sam gore opisala. Činjenica jest da nikad nije kasno za promjenu i da je uvijek pravo vrijeme da se počne ispočetka. Da se nešto promijeni. I da se postane bolji čovjek. Veći čovjek. Danas je nekako najvažnije da ne govoriš ništa što bi te izdvojilo iz mase, da ne govoriš ništa s čime se druge osobe ne bi slagale. Svi bismo trebali postati hodajuće mumije. Bez imalo ljudskosti i emocija u nama. Jer tako možemo uspjeti u današnjem svijetu. Jer JEDINO tako možemo uspjeti u svijetu. Ali to su gluposti. Gluposti su da se trebamo prilagođavati pravilima malih ljudi, da trebamo živjeti bez da se pobunimo protiv mase nesposobne za bilo što, osim za ono loše. Uvijek je bilo i uvijek će biti onih koji su uvjereni da mogu raditi što hoće. Na neki način i mogu, ali onda se ti isti ljudi poslije čude zašto ih sad, pobogu, karma epski jebe. Da, baš je to čudno?! Čudno je jedino da nije i prije. Čudno je jedino da ponekad treba čekati predugo da karma dođe na naplatu. Bilo to na pozitivan ili negativan način. Mislim da na kraju, mi, koji toliko čekamo da karma sve svoje naplati, postajemo sve ogorčeniji jer nikako da se napokon počne odvijati sve po zaslugama. Nemojte, molim vas, očekivati brda i doline ako jednostavno ono što činite nije u redu jer ima toliko onih koji ta ista brda i doline jesu zaslužili, a još uvijek njih nisu dočekali. Pomirite se sa svojim postupcima, čak i ako nisu bili sjajni, pomirite se i s tuđim postupcima, preživjeli ste ih. Oprostite drugima, ali nemojte zaboraviti, znali su i znaju dobro što čine.