''A ona je bila tako hladna. Pretvarala se da ju
nitko i ništa ne može slomiti, da je jača od svih i svega. Nikada nije
ispustila suzu pred nikim od toga dana, samo osmijeh se mogao vidjeti na
njenom licu. Ali oči, oči su već druga priča. U njima se vidjela sva
tuga, sva bol i sve suze koje su ostajale u očima svaku noć jer su se
bojale pasti. Bojale su se nestati, da će izblijedjeti kao uspomene, kao
dim cigarete i da će biti zaboravljene. No kod nje, to nije bilo tako.
Suze koje su ostale u njenim očima, bile su poput bisera, poput
najljepšeg dijamanta što sija poput zaljubljene žene, no sad, taj sjaj
je postao nekako tmuran, nekako se vidjelo da koliko god se trudila,
nije sretna. Vidjela se bol za onim što ne može promjeniti, a toliko
silno to želi. Ne možemo promjeniti ono što smo učinili, niti možemo
vratiti vrijeme i osobe. Ali možemo i moramo prihvatiti isto i
oprostiti sebi, jer ako mi to nećemo učiniti, nitko drugi neće. Život
ide dalje, ljubav ne čeka nikoga, neće ni nas. Nema riječi koja može ublažiti, kad je
kraj, je kraj.''
Jedan od mojih starijih citata. :) :)
Jedan od mojih starijih citata. :) :)
