Ne prođe ni dan, a da ne čuješ barem jednu osobu koja komentira nečiji izgled ili nešto slično. Ljudi postaju sve usmjereniji na materijalizam, a ne na prave životne vrrijednosti. Gledamo na televiziji, čitamo u različitim časopisima o svim onim „savršenim“ osobama besprijekornog izgleda, bez ijedne mane i pitamo se zašto mi nismo i ne možemo biti takvi. S druge strane se nalazi ovo današnje društvo koje je u potpunosti iskrivilo kako pojam ljepote, tako i svega ostalog. Ako želiš biti voljena i cijenjena osoba, moraš nositi najmoderniju odjeću, imati najbolji i najskuplji mobitel, omalovažavati i vrijeđati druge. Tužno, ali istinito. Za mene glupost, obična glupost! Nalazimo se u razdoblju u kojem postajemo zreliji, razvijaju se naša mišljenja i stavovi i umjesto da se izborimo za sebe i da budemo onakvi kakvi doista jesmo, mi se prilagođavamo društvu. Malim ljudima koji kroje našu budućnost, a definitivno im to ne bismo trebali dopustiti. Društvo koje se sastoji od pojedinaca željnih pažnje i popularnosti ne vode nigdje, a sigurno ne prema boljoj budućnosti. Mnogi se osjećaju kao „autsajderi“, kao da jednostavno ne pripadaju u to društvo koje ih okružuje, koje ih vrijeđa, ponižava i oni traže i vide problem u sebi. U takvim trenucima se ljudi povlače u sebe, gube samopouzdanje, javlja se tjeskoba, nemir, razdoblje ponora u kojem se nikako ne može pronaći izlaz. Mladi tad izlaz traže u alkoholu, drogi, cigaretama, a neki svoj život koji je tek trebao procvjetati i zamirisati najljepšim mirisom ugase. Mnogi osuđuju te ljude, no ja ih poštujem i cijenim jer za takvo što treba izvanredna hrabrost. Kad si mrtav, onda svi kažu da si bio predivna osoba, a kad si živ, onda gaze po tebi ne razmišljajući o osjećajima i posljedicama koje takvo ponašanje donosi. Često se i sama nalazim u situacijama u kojima se moram izboriti za sebe, čvrsto zauzeti stav i ne dopustiti drugima da vlastite komplekse liječe na meni, jer ja nisam jedna od onih koji dopuštaju drugima da komentiraju nečiji izgled ili štogod drugo. Moje najbolje rješenje, tj. moj prijedlog i savjet svima je da ne smiju dopustiti da društvo određuje što je „lijepo“, odnosno tko je „lijep“, a tko nije. Nemojte odustati od sebe i života zbog društva, jer koliko god loše bilo i koliko god se činilo da su sva vrata zatvorena, kad-tad će se otvoriti jedna za tebe. Nikad nije sve tako crno. Mnogi padnu ili padaju, ali čak i tad moraš vjerovati u sebe. Znamo da je život velika zamka, klupko petlji, ali čovječe digni se, kreni, iako neće biti lako. Poslije uspona dolaze padovi, poslije padova usponi, ali zar bi život bio lijep bez njih? Za mene ne bi. I zato ljudi, učinimo nešto, nemojmo dopustiti da nam pojedinci kroje budućnost i izborimo se za svoju, bolju budućnost, bez mržnje, u kojoj prevladavaju ljubav i poštovanje, a ne primitivnost. Ako želimo doživjeti život kao sreću, kao dar koji smo primili nezasluženo, moramo spoznati pravu vrijednost onoga što on doista jest, a ne onu vrijednost koju naše društvo predočuje!
30. prosinca 2014.
Judging a person doesn't define who they are, it defines who you are.
Ne prođe ni dan, a da ne čuješ barem jednu osobu koja komentira nečiji izgled ili nešto slično. Ljudi postaju sve usmjereniji na materijalizam, a ne na prave životne vrrijednosti. Gledamo na televiziji, čitamo u različitim časopisima o svim onim „savršenim“ osobama besprijekornog izgleda, bez ijedne mane i pitamo se zašto mi nismo i ne možemo biti takvi. S druge strane se nalazi ovo današnje društvo koje je u potpunosti iskrivilo kako pojam ljepote, tako i svega ostalog. Ako želiš biti voljena i cijenjena osoba, moraš nositi najmoderniju odjeću, imati najbolji i najskuplji mobitel, omalovažavati i vrijeđati druge. Tužno, ali istinito. Za mene glupost, obična glupost! Nalazimo se u razdoblju u kojem postajemo zreliji, razvijaju se naša mišljenja i stavovi i umjesto da se izborimo za sebe i da budemo onakvi kakvi doista jesmo, mi se prilagođavamo društvu. Malim ljudima koji kroje našu budućnost, a definitivno im to ne bismo trebali dopustiti. Društvo koje se sastoji od pojedinaca željnih pažnje i popularnosti ne vode nigdje, a sigurno ne prema boljoj budućnosti. Mnogi se osjećaju kao „autsajderi“, kao da jednostavno ne pripadaju u to društvo koje ih okružuje, koje ih vrijeđa, ponižava i oni traže i vide problem u sebi. U takvim trenucima se ljudi povlače u sebe, gube samopouzdanje, javlja se tjeskoba, nemir, razdoblje ponora u kojem se nikako ne može pronaći izlaz. Mladi tad izlaz traže u alkoholu, drogi, cigaretama, a neki svoj život koji je tek trebao procvjetati i zamirisati najljepšim mirisom ugase. Mnogi osuđuju te ljude, no ja ih poštujem i cijenim jer za takvo što treba izvanredna hrabrost. Kad si mrtav, onda svi kažu da si bio predivna osoba, a kad si živ, onda gaze po tebi ne razmišljajući o osjećajima i posljedicama koje takvo ponašanje donosi. Često se i sama nalazim u situacijama u kojima se moram izboriti za sebe, čvrsto zauzeti stav i ne dopustiti drugima da vlastite komplekse liječe na meni, jer ja nisam jedna od onih koji dopuštaju drugima da komentiraju nečiji izgled ili štogod drugo. Moje najbolje rješenje, tj. moj prijedlog i savjet svima je da ne smiju dopustiti da društvo određuje što je „lijepo“, odnosno tko je „lijep“, a tko nije. Nemojte odustati od sebe i života zbog društva, jer koliko god loše bilo i koliko god se činilo da su sva vrata zatvorena, kad-tad će se otvoriti jedna za tebe. Nikad nije sve tako crno. Mnogi padnu ili padaju, ali čak i tad moraš vjerovati u sebe. Znamo da je život velika zamka, klupko petlji, ali čovječe digni se, kreni, iako neće biti lako. Poslije uspona dolaze padovi, poslije padova usponi, ali zar bi život bio lijep bez njih? Za mene ne bi. I zato ljudi, učinimo nešto, nemojmo dopustiti da nam pojedinci kroje budućnost i izborimo se za svoju, bolju budućnost, bez mržnje, u kojoj prevladavaju ljubav i poštovanje, a ne primitivnost. Ako želimo doživjeti život kao sreću, kao dar koji smo primili nezasluženo, moramo spoznati pravu vrijednost onoga što on doista jest, a ne onu vrijednost koju naše društvo predočuje!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)