Živimo u svijetu u kojem je problem ako nisi isti kao svi, ako si drugačiji od drugih na bilo koji način. Društvo je izgradilo neke svoje ideje i principe o tome kako bi svijet trebao funkcionirati i na čemu bi se trebao temeljiti i čim se u to ne uklapaš, automatski si isključen iz društva. Ali tko čini to društvo? Pojedinci koji nemaju zapravo nikakvo pravo da bilo što odlučuju ili određuju. Oni su kreirali pravila, norme po kojima bi se svi trebali ponašati, a kad malo bolje razmislimo, nema skoro ničega što bi zaista bilo ispravno u tome svemu. Sve se svodi na igranje s ljudima i njihovim osjećajima, na iskorištavanja, dvoličnost i egoizam. Da, znam da zvučim kao veliki pesimist, ali zar se i vi ne biste složili sa mnom?! Ako ne biste, žao mi je (čitaj: nije mi žao), ali vi spadate onda u tu skupinu ljudi koju sam gore opisala. Činjenica jest da nikad nije kasno za promjenu i da je uvijek pravo vrijeme da se počne ispočetka. Da se nešto promijeni. I da se postane bolji čovjek. Veći čovjek. Danas je nekako najvažnije da ne govoriš ništa što bi te izdvojilo iz mase, da ne govoriš ništa s čime se druge osobe ne bi slagale. Svi bismo trebali postati hodajuće mumije. Bez imalo ljudskosti i emocija u nama. Jer tako možemo uspjeti u današnjem svijetu. Jer JEDINO tako možemo uspjeti u svijetu. Ali to su gluposti. Gluposti su da se trebamo prilagođavati pravilima malih ljudi, da trebamo živjeti bez da se pobunimo protiv mase nesposobne za bilo što, osim za ono loše. Uvijek je bilo i uvijek će biti onih koji su uvjereni da mogu raditi što hoće. Na neki način i mogu, ali onda se ti isti ljudi poslije čude zašto ih sad, pobogu, karma epski jebe. Da, baš je to čudno?! Čudno je jedino da nije i prije. Čudno je jedino da ponekad treba čekati predugo da karma dođe na naplatu. Bilo to na pozitivan ili negativan način. Mislim da na kraju, mi, koji toliko čekamo da karma sve svoje naplati, postajemo sve ogorčeniji jer nikako da se napokon počne odvijati sve po zaslugama. Nemojte, molim vas, očekivati brda i doline ako jednostavno ono što činite nije u redu jer ima toliko onih koji ta ista brda i doline jesu zaslužili, a još uvijek njih nisu dočekali. Pomirite se sa svojim postupcima, čak i ako nisu bili sjajni, pomirite se i s tuđim postupcima, preživjeli ste ih. Oprostite drugima, ali nemojte zaboraviti, znali su i znaju dobro što čine.
