Sreća, što je zapravo sreća? Mislim da svako od nas ima svoju definiciju sreće i da za svakog biti sretan znači nešto drugo. No za mene je sreća ono nematerijalno, one prave životne vrijednosti koje posjedujemo ili ćemo ih tek posjedovati. Kako odrastam vidim da je život sve samo ne savršen. Sreća i tuga, smijeh i suze, usponi i padovi čine mozaik života. Kako bi bilo tko znao cijeniti sreću, ako ne bi poznavao tugu, kako bi mogao gledati nekim novim očima na život, ako te iste oči ne bi bile ponekad isprane suzama? Razmišljajući o im pitanjima, sve više shvaćam da čovjek, da zapravo mi sami nekad biramo hoćemo li ili nečemo biti sretni. Naši postupci, naša velika ili mala djela imaju, barem po meni, utjecaj na neke događaje koji će tek uslijediti. Naravno, na neke stvari ne možemo utjecati, no ipak mislim da svaki čovjek ima kao cilj da vzde sretan. Svi želimo na kraju dana biti zadovoljni i sretni svojim životom, no jesmo li doista učinili sve kako bismo to i sebi omogućili? Živimo u svijetu u kojem najbolje prolaze oni loši, oni koji misle samo na sebe i na svoje interese. Ne kažem ja da to nije dobro, jer na neki način čovjek mora sam sebi biti najveća podrška i mora se izboriti za sebe kako bi postigao svoj cilj. Ne možeš uvijek ugađati drugima, paziti da uvijek svi drugi budu sretni i da nikad ne budu povrijeđeni, jer što ti na kraju ostane? Ništa. Ostaneš prazan jer si svu ljubav, sve svoje mogućnosti da budeš sretan potrošio/dao drugima, koji, malo je reći, nisu zahvalni zbog toga. Treba činiti dobra djela, pomagati drugima, jer će ti se to prije il kasnije vratiti. Dobro se dobrim vraća, kao i zlo lošim, ali kao što sam i rekla, sve se to vraća, jer bez toga život ne bi imao smisla. Mnogo puta se nalazimo u situacijama u kojima ne znamo što odabrati jer nismo sigurni je li to ispravno i što će nam ta odluka donijeti. No moramo riskirati jer samo tako nešto možemo i dobiti. Ponekad to znači odricanje od nečeg velikog kako bismo postigli svoj cilj. Skoro nikad ne možemo imati baš sve u životu, ali možemo imati sve ono što nas čini sretnim. Gubimo nešto, kako bismo još više cijenili ono što imamo i što nas čini sretnim. Zato, moramo shvatiti i prihvatiti koju ulogu zapravo imamo u svojem životu, boriti se za sebe i za svoju sreću i nikad ne odustati jer svako svojim djelima gradi svoju sreću i ne bismo nikad smjeli nikome dopustiti da drži olovku u pisanju naših stranica života.
